Pojedini podaci o fauni otočja stari su gotovo stotinjak godina, dok se neki baziraju na usmenim priopćenjima koje je vrlo teško provjeriti ili ih uzeti za ozbiljno. No u nekoliko posljednjih godina pokrenula su se pojedina istraživanja u smislu inventarizacije otočne faune Kornata, što od strane naših znanstvenika, što od strane naših studenata biologije s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Ovdje nema smisla redom navoditi (poput telefonskog imenika) sve poznate otočne vrste, ali možda je dobro navesti neke skupine životinja.
Kukci:
Leptiri - do sada je za park zabilježeno 18 vrsta dnevnih leptira i dominiraju vrste iz porodice šarenaca (Nymphalidae)
Mravi - u našem parku živi 35 vrsta mrava!! Zamislite, tko bi to rekao!! U onom „pustom" kamenjaru, pa toliko mravljih vrsta.
Vodozemci:
Budimo realni, na Kornatima postoje takvi tipovi staništa koji nisu baš „gostoljubivi" prema vodozemcima, no ipak ovdje živi jedna jako prilagodljiva kopnena vrsta, a to je zelena krastača (Pseudepidalea viridis).
Gmazovi:
Gušteri - osim dviju vrsta gušterica - primorske gušterice (Podarcis sicula) i krške gušterice (Podarcis melisellensis), ovdje obitava i kućni macaklin (Hemidactylus turcicus), koji je večernja odnosno noćna životinja. Zanimljivo je da macaklin na nogama ima prijanjaljke koje mu omogućavaju da se penje po stropu pa čak i po staklu.
Zmije - sa sigurnošću se može reći da ovdje obitavaju četiri vrste zmija – zmajur (Malpolon insignitus), kravosas (Elaphe quatuorlineata), šara poljarica (Hierophis gemonensis) i crvenkrpica (Zamenis situla).
To nisu otrovnice!! Da vas primirimo, podaci o postojanju otrovnica u parku ne postoje.
Ptice:
U parku postoje dvije relativno veće kolonije galeba klaukavca (Larus cachinnans michahelis), jedna sa cca 400-500 pari i druga sa cca 200-300 pari. Osim kolonije galebova, tu je i kolonija morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis desmaresti) sa približno 150 pari, zatim kolonije triju vrsta čiopa - bijela čiopa (Apus melba), čiopa (Apus apus), i smeđa čiopa (Apus pallidus). Zanimljivost čine i nekoliko gnijezda sivog sokola (Falco peregrinus), ušare (Bubo bubo) i gavrana (Corvus corax). Od pjevica ovdje gnijezde: primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica), crnoglava grmuša (Sylvia melanocephala), bjelobrka grmuša (Sylvia cantillans), primorska trepteljka (Anthus campestris), modrokos (Monticola solitarius), kamenjar (Monticola saxatilis) i brojne druge ptičje vrste.
Kornati su posebno zanimljivi u doba migracija (selidbe) ptica, kada se na ovom prostoru mogu vidjeti brojne vrste selica poput atraktivnih ždralova (Grus grus), vlastelica (Himantopus himantopus), sivih čaplji (Ardea cinerea), i mnogih drugih.
Sisavci:
Ovo područje nije baš «stvoreno» za krupne predatore (konfiguracija terena, malene površine i ograničenje hrane i vode), ali je zato na otoku Kornatu prisutna kuna, koja je najvjerojatnije uspjela istrijebiti kornatsku populaciju zeca prisutnu do prije dvadesetak godina. Naravno, vrijedno je spomenuti i desetak vrsta šišmiša koji su zabilježeni u parku.
(O ovcama, magarcima i mačkama ovdje nećemo govoriti. Oni su zasebna tema.)
Špiljska fauna
Veliku pozornost privlače speleološki objekti. Spilje i jame kao jedan od fenomena krša, značajne su za biološku raznolikost ovog područja. Osim niza specifičnosti, one potencijalno mogu sadržavati u svojim ekosustavima i niz faunističkih rariteta (npr. endemskih vrsta). Dosadašnja istraživanja pokazala su vrlo zanimljive nalaze stigobiontnih životinja (podzemne vodene životinje), kako u sloju boćate vode tako i u morskoj vodi dubljih dijelova istraživanih jama. Potvrđen je nalaz endemske vrste rakušca Niphargus pectencoronatae i Niphargus hebereri.
I na kraju, zašto je Kornate u stvari teško istraživati (floristički, a pogotovo faunistički)? Sigurno je da ima više razloga, ali navesti ćemo samo neke i to terenskog karaktera. Npr.: ovisite o brodu; relativno velika udaljenost od obale (izoliranost); veliki broj otoka i otočića; teška pristupačnost većini otoka u zimskim, proljetnim i jesenskim mjesecima; konfiguracija otoka zahtjeva od vas koncentraciju i fizičku spremu da slučajno ne završite u nekoj škrapi sa slomljenom nogom; na većim otocima morate boraviti nekoliko dana ako ih želite u potpunosti proći, a to zahtjeva nošenje dodatne opreme (voda, hrana, šator, vreća za spavanje...) jer nikad niste sigurni da li će vam more dozvoliti da odete s otoka baš tad kad ste vi odlučili.
