Sove se, kao predatori, nalaze na samom vrhu hranidbenih piramida i osjetljive su na promjene u staništu, te su od posebnog značaja kao indikatori stabilnosti kopnenih (otočnih) ekosistema.

To se osobito odnosi na ušaru, koja je krupna ptica i prava je "noćna smjena" orlovima. Ušara Bubo bubo danas je u većem dijelu Europe rijetka i ugrožena vrsta. U Hrvatskoj su biologija i ekologija ušare vrlo slabo istraženi. Ipak, i iz malobrojnih podataka može se zaključiti da je i kod nas došlo do značajnog pada brojnosti i smanjenja životnog prostora ove vrste. Prije stotinjak godina gnijezdila je na području čitave Hrvatske, kako na otocima i priobalju, tako i u unutrašnjosti.

Danas je ušara vrlo vjerojatno izumrla u područjima središnje i istočne Hrvatske, a još je uvijek relativno brojna samo u primorju. Ušara je vrlo atraktivna ptica i najveća je europska sova visine tijela oko 70 cm, s rasponom krila 160-190 cm. Ima karakteristične narančaste oči i na glavi su joj istaknuti pernati čuperci nalik ušima po čemu je i dobila ime. Ušara (kao i sve druge sove) ima jednu zanimljivu prilagodbu, a to je da leti nečujno. Letna i repna pera nemaju oštre rubove (poput ostalih ptica) već su resasta. Na taj se način prigušuje let i neopaženo prilazi plijenu kojeg usmrćuje velikim i snažnim kandžama. Što se tiče vida i sluha, tu su nenadmašne. Oba osjetila su izuzetno dobro razvijena i u svom preživljavanju u prirodi koristi ih podjednako (ovisi o situaciji).

Ušara nastanjuje otvorene predjele i upravo su kamenjarski pašnjaci (staništa najraširenija na kornatskom otočju) idealna lovišta ove vrste. Obično se gnijezdi na policama stijena, spiljama, poluspiljama, većim pukotinama ili na samom tlu (npr. ispod krošnje crnike). Jaja (2-4 komada) polaže na golo tlo, tj. ne radi klasično gnijezdo. Nakon nešto više od tridesetak dana , mladi se izvaljuju iz jaja i pokriveni su gustim pahuljastim paperjem. U to vrijeme njihovog odrastanja, uokolo gnijezda može se naći pregršt raznih kostiju, krila i perije ptica (najčešće mladih galebova), a najviše gvalica. Što su to gvalice ??? Gvalice su neprobavljivi dijelovi plijena koje sova izbaci kroz usta. Ukratko to je jedna "mješavina" kostiju, perija, dlake i dr. fino umotana u grudice. U dobi od 6 mjeseci starosti, mladi se osamostaljuju i počinju tražiti svoje mjesto pod suncem.

Ova vrsta se nalazi na listi ugroženih gnjezdarica Europe jer je postala rijetka i ugrožena vrsta, dok je za područje Hrvatske relativno brojnija u priobalju i na otocima sa statusom kategorije ugroženosti – niskorizična, tj. nije pred izumiranjem, ali bi uskoro mogla biti.
Procjena brojnosti ušare u NP Kornati je 5 – 7 parova.

 

Sivi sokol

Evo jednog zanimljivog stanovnika Nacionalnog parka Kornati.
Prema Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske, ova vrsta spada u kategoriju rizične gnijezdeće populacije. U pravilu to znači da se radi o vrsti koja je suočena s visokim rizikom od izumiranja, stoga je i zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (zaštita migratornih vrsta divljih životinja), Washingtonskom konvencijom (konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore) i on je jedan od glavnih "krivaca" što su Kornati svrstani u Nacionalnu ekološku mrežu kao važna područja za ptice u Hrvatskoj. Procjena ukupne gnijezdeće populacije za Hrvatsku je između 160 do 200 parova. Od tog broja 90% živi u primorskom djelu i njegovom zaleđu, a samo 10% se odnosi na gorski i panonski dio. To je kozmopolitska ptica i kao što smo rekli gnjezdarica je primorske, gorske i mjestimično panonske Hrvatske. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj. Obitavaju na raznolikim staništima, od otvorenih do šumovitih područja, u unutrašnjosti i uz more. Jako je prilagodljiva vrsta. Za lov su im potrebna otvorena područja, a za gniježđenje trebaju litice, stijene ili druge strme, nepristupačne položaje što im u Kornatima stvarno ne nedostaje. Nisu baš društveni. Gnijezde se samotno. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U gnijezdu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva ili više mjeseca. Gotovo se isključivo hrane pticama. Love ptice od veličine vrapca do sive čaplje ili guske, rijetko sisavce, vodozemce, guštere i kukce. Uobičajeni način lova je da se dignu iznad plijena i žustro se obruše na njega, brzinom i preko 300 km na sat. Ne nije zabuna dobro ste pročitali – preko 300 km na sat.
Zamislite si takav sudar, a da pri tom ostanete živi i zdravi !!!