Jedan od razloga zaštite dijela Kornatskog otočja nacionalnim parkom jest i antropogeni krajobraz - kamenjarski pašnjak - nastao ljudskim djelovanjem (redovitim paljenjem radi ispaše).

Murterini i Betinjani su u Kornate došli 30-ih godina XVII. stoljeća. Tadašnji vlasnici pašnjaka, zadarska vlastela, tražili su pouzdane pastire za čuvanje svojih stada. Murterini i Betinjani, koji su živjeli na prenapučenom otoku Murteru, s druge su strane, tražili egzistencijalni prostor izvan matičnog otoka. Koriste dar s neba i odlaze na Kornate čuvati stoku. Tijekom druge polovice 19. stoljeća kupuju posjede i postaju gospodari Kornata.

Sve do kraja 19. stoljeća, pašnjaci su zauzimali najveći dio Kornata te je u to vrijeme glavna djelatnost bila upravo stočarstvo (ovce i koze). Kamenjarski pašnjaci su se redovito palili kako bi se osigurala hrana za stoku. Tridesetih godina 19. stoljeća tek je 0,81% površine bilo pod kulturama i to pretežno pod vinovom lozom (manje maslinom). Vinova loza je rasla unutar kornatskih polja koja su bila opasana nasadima maslina. Intenzivnije krčenje i sadnja vinove loze na Kornatima poklopila se s kupnjom Kornata i pojavom bolesti vinove loze u Francuskoj, do tada vodećim proizvođačem vina u Europi. U posljednjih dvadeset godina 19. stoljeća broj obrađenih površina povećao se za 40%. U to se, zlatno doba, Murterini, tada vlasnici najvećeg dijela Kornata, uključuju u novčanu ekonomiju europskog tržišta. Dolazak filoksere na kornatske otoke dovodi do uništenja kornatskih vinograda, pa su se Murterini intenzivnije okrenuli maslinarstvu (uz poticaj austrijske uprave i otvaranje tržišta). Nova krčenja kornatskog pašnjaka izvodila su se isključivo radi sadnje masline. Dodatni poticaj krčenju bilo je vrlo povoljno tržište ulja te relativno mala pažnja koju je trebalo posvetiti maslini. Početkom 20. stoljeća, na Kornate dolaze i prvi pčelari koji, zbog specifičnosti kornatske vegetacije, proizvode vrhunski kornatski med.

putovi

Danas u Kornatima vinove loze više nema, a procjenjuje se da se na području NP Kornati nalazi oko 18 000 stabala maslina. Udio obradivih površina danas je isti kao nekada, samo su one najvećim dijelom zapuštene. Maslinici zauzimaju 5,17% ukupne površine Nacionalnog parka. Ostatak površine zauzimaju uglavnom kamenjarski pašnjaci čije su zajednice (Festuco-Koelerietum splendentis H-ić. 1975 i Stipo-Salvietum officinalis H-ić. (1956) 1958) danas NATURA 2000 staništa koje „održava“ upravo ovčarstvo. U novije vrijeme vlasnici polako odustaju od stoke i okreću se lakšim turističkim djelatnostima. Prema dostupnim podatcima, danas se na području parka nalazi oko 2000 grla ovaca.

Očuvanje ovčarstva na Kornatima omogućava očuvanje vrijednih kamenjarskih pašnjaka, a gastro manifestacija Dani Kornatske janjetine jedna od mjera kojima želimo potaknuti Kurnatare za očuvanjem te važne tradicijske djelatnosti na području Kornata.

Spoj prirode i čovjeka

Nevjerojatan spoj prirode i čovjeka, koji u Kornatima dokazano živi već više tisuća godina, a koji se između ostalog ogleda i u uvijek skromnim, ali dojmljivim građevinama (porti, stanovi, suhozidi, maslinici, mulići, utvrda, kaštel, crkvice, solana, gradine itd.), dodatni su i svakako vrijedni ukras prostora NP "Kornati".
Relativno velika udaljenost od obale, biološko bogatstvo morskog prostora, gusarski prepadi, dobri pašnjaci, nemirni kopneni prostori, škrto krško tlo, dobro sklonište za ružna vremena na moru, ... - sve su to razlozi zbog kojih su Kornati kroz cijelu ljudsku povijest uvijek bili istovremeno i gostoljubivo i negostoljubivo područje. Stalno na granici nastanjenosti i nenastanjenosti, mira i nemira, bogatstva i siromaštva, Kornati su bili i ostali izazov različitim kulturama i različitim interesima na ovim prostorima.